Kako stoje stvari s njezinim prvijencem «In The Cool», Pieta Brown je, barem za sada, tek još jedna južnjakinja s gitarom. «Precious Game», «How Many Times» ili «Lonesome Songs», odjevene u bogobojažljivo, novotradicionalno te isuviše udobno ruho, toliko vuku na ono što rade nebeska Lucinda, Julie Miller ili Pietina pomajka Iris DeMent da ne zaslužuju [...]
Dok The Arcade Fire žive od štancanja singlova sa “Funeral” (posljednje indie ploče čiji se ponder može usporediti sa izlascima albuma Fugazi, Bedhead ili Superchunk) i oklijevaju sa novim odlaskom u studio, mlađahni Wolf Parade na putu su da se uguraju u slušno polje svakoga tko na zahtjev bez problema može izrecitirati sve o buntovništvu [...]
S Jasonom Victorom, Daveom DeCastrom i Lindom Pitmon, Steve Wynn godišnje radi oko 150 koncerata (sam priznaje da je s njima odsvirao puno više živih nastupa u četiri godine postojanja The Miracle 3, nego s The Dream Syndicateom kroz cijelo desetljeće) i ta se usviranost itekako osjeti na sva tri dijela tzv. «pustinjske trilogije». Ona [...]
OK, shvatio sam. Ovaj newyorški trio čini sve što je potrebno za distanciranje od «Beaches & Canyons», sjajnog albuma koji je 2002. u jednom potezu redefinirao eklektični noise. Plesni eksperimenti («Cone Toaster» EP) i namjerno inducirana tupost/hladnoća (prošlogodišnji «Creature Comforts») kojima su nas BD zabavljali u protekle dvije godine bili su prvi koraci u odvođenju [...]
Legenda kazuje kako se Mark Kozelek slučajno obreo na koncertu Modest Mouse i ostao zapanjen onime što je čuo i vidio, te odmah nakon toga uključio par obrada banda u vlastiti repertoar tijekom svoje američke turneje. No, kao i u slučaju fascinacije AC/DC, otišao je još dalje, te i momcima iz MM također odlučio posvetiti [...]
Slijedom glasina o još jednom kultnom sastavu iz Atene američkog juga (a meni je boravišna adresa nekog izvođača naslovljena na Athens u Georgiji uvijek topla preporuka), došao sam i do posljednjeg, bezimenog albuma trojca Five Eight. Ključ za razumijevanje pjesama koje nude Five Eight moguće je naći u sivoj zoni dijagnosticirane manične depresije Mikea Mantionea, [...]
Preslušavanja ovog albuma, inače prvijenca ovog «vrućeg» birminghamskog banda, spadaju u jedna od mojih bizarnijih recentnijih slušateljskih iskustava. Pod tim ne mislim da je ono što vođa banda Tom Smith proizvodi sa svojim društvancem daleko od nekih ustaljenih glazbenih obrazaca (što god taj termin danas značio). Naprotiv, ovaj album je pokazni eksponat trendovske sterilne glazbe [...]
Godinama smo voajerski promatrali kako se Aidan Moffat i Malcom Middleton bespomoćno ali i zadovoljno koprcaju u kalu alkohola, propalih veza i tjelesnih tekućina. Kolosalna i neponovljiva «Philophobia» koju je ovaj škotski dvojac iscijedio na rubu mamurluka i nakon nekoliko godina bez problema izaziva trnce, kiseli osmijeh i gutanje knedli. No, vremenom je njihova spora [...]
Davida Lodgea mogli smo čitati u dva romana, ‘Krasan posao’ i ‘Razmjena’ te teorijsko-kritičkoj knjizi ‘Načini modernog pisanja’. Ovaj rođeni Londončanin doktorirao je na Sveučilištu u Birminghamu, na kojemu je do 1987. predavao na Odsjeku za anglistiku. Povukao se s katedre da bi se posvetio pisanju. Svi koji su čitali spomenuta dva romana vjerojatno se [...]
Iako u glazbenom smislu danas od Nirvane nije ostalo gotovo ništa, Cobainova spremnost i kapacitet u izražavanju angsta američke provincije s konca osamdesetih i početka devedesetih godina 20. stoljeća gotovo pa su besprijekorni. Nakon Nirvane svirati na tragu Nirvane-pa čak kada to rade stari lisci poput Metallice na ‘Loadu’- znači samo blijedo klonirati jedan izvoran [...]