Postoje pisci koje gotovo nikada nećete vidjeti u drugim medijima. Oni doslovno žive postmodernističku misao o odvojenosti teksta i autora, ne daju intervjue, ne nastupaju na televiziji, ukratko nema ih osim u knjigama. Svojedobno je Veselko Tenžera pisao o jednoj takvoj ptici: u pitanju je bio poznati nadrealista koji je tijekom emisije na koju su [...]

Njihov nastup kod čuvenog Johna Peela, čovjeka koji grupu Fall i Marka E. Smitha voli više nego Juraj Šiftar, a to, vjerujte, nije mala stvar. Daklem, spodoba neobična, svake pohvale vrijednoga ukusa. Detroitske kobre ste već čuli, nadam se-ovdje su moćni i prizivaju povremeno sjene grupa kao što su Blondie ali u najboljem mogućem smislu, [...]

Svatko tko je imao prigodu poslušati neki od prijašnjih albuma kantautorice iz LA-a Elleni Mandell (a bilo ih je tri – redom “Wishbone”, “Thrill” i “Snakebite”), gadno će se iznenaditi novim pjesmama. Elleni je nekoć s punim pravom slovila za sljedbenicu PJ Harvey. Nakon niza godina provedenih u “shizofrenom stuporu”, kada se svim silama trudila [...]

“LA, That’s The Place To Be / They Ain’t Never Gettin’ Rid Of Me/ It Never Rains And I Don’t Freeze/ The Temperature’s Always In The 70’s”.
Ovi sjajni stihovi kantautora Randyja Weeksa prigodan su uvod u priču o bandovima The Thrills i The Tyde. Zašto?
The Thrills su golobradi Irci, iz Dublina, no svoj su prvijenac [...]

«Kako je bilo kasno, kako kasno» odlični je roman škotskog književnika Jamesa Kelmana, za kojeg je 1994. godine dobio Bookera; to je valjda najprestižnija književna nagrada za knjige nastale na engleskom govornom području, i dobivali su je mnogi izvanserijski pisci: Salman Rushdie je u zadnjih tridesetak godina dodjeljivanja proglašen sa svojim romanom «Djeca ponoći» Bookerom [...]

Grupu su osnovala dvojica frendova, bubnjar Patric Carney i pjevač i gitarista Dan Auerbach. Čim vidite etiketu za koju su snimali znadete koji sound možete očekivati. Nema basa, dakle gitara, glas i bubanj. Oni komplimenti koje su po srednjestrujaškoj tiskovini dobili The White Stripes u časopisima tipa Harp i No Depression su zapali Black Keyse. [...]

Newyorški Enon su žrvanj kiča plastike i napadnog šarenila, samosvijesti, plesa, frenetičnosti i indie tekovina 80-tih i 90-tih. Očinski band Johna Schmersala, lidera grupe, bio je divlji i mahniti Brainiac, čiju je blistavu karijeru nesretno i naprasno zarezala smrt pjevača Timmy Taylora. Schmersal je post-Brainiac karijeru započeo s nezgrapnim albumom “Believo!”, no nakon pretumbavanja postave, [...]

Summer Hymns je ugodni, mali band, čije ploče posebno ne oduševljavaju, ali niti razočaravaju. Hymnsi su stanovnici Atene (Athens) američkog Juga i deklarirani su pripadnici umjetničkog (pop) kolektiva Elephant 6. U formaciji Elephant 6 stvari stoje, tj. stajale su otprilike ovako: Neutral Milk Hotel (od kojih već dugo vremena nema niti glasa, a najjači su [...]

Dakle, naš Matt Suggs nema nikakve veze s grupom Madness. On je nekoć bio polovicom dvojca Butterglory iz Sjeverne Karoline. Prije tri godine objelodanio je svoj prvi samostalni album “Golden Days Before They End”. Lakonskim pristupom “on the road” poetici Suggs je pri tome pobrao dosta simpatija. “Zlatni danci” bili su nešto poput ploča sinthy-kameleona [...]

Autor! Autor! “Transatlanticism” je najbolja ploča Bena Gibbarda i njegovih Death Cab For Cutie. To je i jedna od dvije-tri najjače gitarističke pojave iz američkog podzemlja ove godine! Uostalom, to je i ploča uz koju je lakše preboljeti nedavnu strašnu i naprasnu smrt Elliotta Smitha. Uvjetno rečeno, danas su DCFC manje slowcore (manje spori), a [...]