Zadnja zbirka pjesama Raymonda Carvera «Nova staza do vodopada» djelomično je sastavljena od proznih dijelova starih i još starijih pisaca kao što su Čehov i Plutarh; njihove je komade Carver jednostavno preveo u poeziju. To je bilo posljednje što je pisao. Približavao se smrti (umirao je od raka) a u toj njegovoj gesti smještanja vlastitih [...]

Rapture su ok, nekakva namjera da se bave glazbom «po svaku cijenu», makar ih ne vodilo izvorno nadahnuće, nego sve to vuklo porijeklo iz lektira ili bilo uvjetovano redefiniranjem izvorišta ili čak i predznaka uvijek je simpatična. Dosadno im je, a nakon što sam u knjizi «Čovjek bez sudbine» Imre Kertesza pročitao da je bilo [...]

Album je po brit. i američkoj tiskovini nahvaljen iz meni neshvatljivih razloga. Valjda zato što već godinama živim na selu na kojemu sam zaboravio kako se u gradu zabavlja. Nije loš, ali se bazira na jednom triku-gitarističkom iz «While My Guitar Gentle Weeps» Beatlesa, a i inače je zadojen poetikom Georga Harrisona, kao su se [...]

Dobar početak, poslije se stvar malo spušta ispod očekivane razine, no FOW su uvijek u stanju iznenaditi riffovskim biserom koji «isplati» prelazak preko nešto dosadnijih momenata. «No Better Place» kao da je ispao sa prošlogodišnjeg albuma Jessea Malina, a posljednje pjesme na albumu kao da su otpatci sa nekih ranijih albuma samih Fountains. Možda bi [...]

Sa juga Amerike dolazi nekoliko dominantnih glazbenih formi od kojih ospice dobijam od bluesa-valjda ga je bilo previše-i južnjačkog snake rocka. Tu mi se čak i povraća. Kings of Leone su valjda iz Tenneessiea koji se valjda piše ovako kako sam napisao. Nedjelja je i čuvam hrpu klinaca, definitivno nisam za analize, više bih onako [...]

Kriza identiteta se nastavlja. Potraga za jastvom se produbljuje. Kod njih nastala je iz velike im želje da budu opasni. Više se ne sjećam s kim su na prošlom albumu bili uspoređivani, no bilo je simptomatično da su mahanjem rukama i sličnim gestualnim ekscesima ljudi koji su se pregutali dark sounda s konca osamdesetih odbijali [...]

Priča o Flannery počinje negdje oko stote stranice «Američke pastorale» Philipa Rotha. Ili čak i prije. Sjeo sam čitati spomenutu knjigu i po novostečenoj navici, s papirom i olovkom u rukama, krenuo u lov na dobru rečenicu. Neki idu na pecanje i ne mogu to nahvaliti pa sam im se odlučio pridružiti, na svoj način. [...]

Zamislite same sebe kao da ste čovjek koji ni na koji način ni u najmanjim detaljima ne haje za proturječja i nelogičnosti. Da ste izopćenik. Tako nekoć popularni semiotički strukturalista Ronald Barthes, bez kojega se u Slavoniji-a i šire pa sve do lukavog Zagorja, svojedobno u književnoj kritici nije pravio ni korak-definira idealnog recepcijenta. To [...]

Dečki iz kultne londonske post-punk skupine Wire kao da su namirisali da će vremenski stroj popularne glazbe u jednom od svojih retro-pohoda zaglaviti u vremenskom tjesnacu poslije punk eksplozije. Iznova su se okupili prije četiri godine. Na taj su način, još jednom, simbolično najavili vladavinu mekog novovalnog “mraka”, u kojemu se teško razaziru temeljne rock [...]

Iako su karijeru započeli prije deset i više godina i za sobom imaju isto toliko ploča, Kanađani Sloan (Halifax u Novoj Scotiji) ne mogu se pohvaliti osobitim medijskim i tržišnim odjekom svojih odreda hvaljenih izdanja. Premda ih se drži dijelom gradske indie scene (skupa s bendovima Jale, Eric’s Trip itd.), Sloan su bliži standardnom poimanju [...]